U ledenim prostranstvima sjevernog kraljevstva, na ledenoj stijeni među kipovima stajala sam u ponoć i gledala vatromet negdje s juga. Sat je otkucavao zadnje trenutke jedne duge, divne i strašne godine, a moje je srce stajalo čvrsto i mirno poput stijene braneći sve ono što čuva u sebi. Negdje s drugog kraja svijeta, preko dubokih ponora i nepreglednih planina do mene je stigla krijesnica, točno u ponoć spustila se lagano na moj dlan i rekla „sretna ti Nova!“. Nebo je i dalje gorjelo, svijet je slavio, a ja? Ja sam bila sretna………Tako malo treba da čovjek bude sretan. Otpočela je još jedna godina u nizu, jedna godina puna borbi i srepnji... Svim blogerima puno zdravlja u Novoj 2011. godini ! |